2020-04-17 19:39:30

DAN OSNOVNE ŠKOLE IVANE BRLIĆ – MAŽURANIĆ OGULIN

Svake godine, 18. travnja, na dan rođenja Ivane Brlić Mažuranić, slavne spisateljice i hrvatskog Andersena, Osnovna škola Ivane Brlić Mažuranić Ogulin slavi Dan škole.

Ove godine ne možemo proslaviti Dan škole polaganjem cvijeća na Spomen kuću i bistu Ivane Brlić Mažuranić, ne možemo svečano obilježiti Dan škole dramatizacijom još jedne njezine prekrasne bajke, ali ne smijemo dozvoliti da se ne podsjetimo njezinog djela i stvaralaštva kojim je trajno zadužila sve Ogulinke i Ogulince, a posebno sve učenike  djelatnike škole koja s ponosom nosi njezino ime.

Svim učenicima, roditeljima i  djelatnicima škole čestitamo Dan škole, a Ivani Brlić Mažuranić se zahvaljujemo za bajke, prekrasan dar!

DAN OSNOVNE ŠKOLE IVANE BRLIĆ – MAŽURANIĆ OGULIN

Svake godine, 18. travnja, na dan rođenja Ivane Brlić – Mažuranić, slavne spisateljice i hrvatskog “Andersena”, Osnovna škola Ivane Brlić – Mažuranić Ogulin slavi Dan škole.

Ove godine ne možemo proslaviti Dan škole polaganjem cvijeća na Spomen kuću i bistu Ivane Brlić – Mažuranić, ne možemo svečano obilježiti Dan škole dramatizacijom još jedne njezine prekrasne bajke, ali ne smijemo dozvoliti da se ne podsjetimo njezinog djela i stvaralaštva kojim je trajno zadužila sve Ogulinke i Ogulince, a posebno sve učenike  djelatnike škole koja s ponosom nosi njezino ime.

Svim učenicima, roditeljima i  djelatnicima škole čestitamo Dan škole, a Ivani Brlić – Mažuranić se zahvaljujemo za bajke, prekrasan dar!

Ivana Brlić -  Mažuranić rodila se u Ogulinu 18. travnja 1874. kao kći pravnika i pisca Vladimira Mažuranića te unuka pjesnika i bana Ivana Mažuranića, autora najvećeg spjeva u hrvatskoj književnosti 19. stoljeća. Nakon dva razreda javne škole daljnju je naobrazbu stjecala privatno te je već u najranijoj dobi naučila francuski, potom njemački, engleski i ruski. Iz Ogulina se 1878. s roditeljima preselila u Karlovac, a 1882. u Zagreb. U osamnaestoj se godini udala za Vatroslava Brlića, odvjetnika i političara iz Slavonskog Broda. Bila je majka petero djece, aktivno je pratila politička i duhovna zbivanja svojega doba, a bogata knjižnica u obitelji Brlić omogućila joj je samoobrazovanje te sadržajan unutarnji život.

 Kao izdanak pjesničke loze Mažuranića, Ivana Brlić Mažuranić već se u djetinjstvu okušala u pjesništvu, istodobno na francuskom i hrvatskom jeziku. No nekoliko je osoba iz njezinog najbližeg okružja znatnije utjecalo na njezin duhovni razvitak. Djeda, Ivana Mažuranića, koji je umro kad joj je bilo šesnaest godina, doživjela je kao osobu idealno uravnotežena pjesničkoga dara s visokim etičkim načelima i pragmatična političara pronicljiva uma. Na nagovor rođaka Frana Mažuranića, autora lirskih crtica naslovljenih Lišće, započela je pisati mladenački dnevnik pun djevojačkih sanjarija, domoljubno - političkih ushita i osjećajnih razmišljanja.

 Pjesnik i estetičar Franjo Marković nadahnuo ju je posebnim estetskim osjećajima, a biskup J. J.  Strossmayer dojmio je se suptilnim poznavanjem književnosti, govorništvom i dubokom religioznošću. Na tim je temeljima, težeći posebnom mažuranićevskom "miru u duši", Ivana Brlić Mažuranić izgradila svoju građansku svijest o dobru, čestitosti, milosrđu, pokazala težnju k estetskom skladu i etičnoj dužnosti, i sve to ugradila u svoja djela.

Književnica koja je čvrsto vjerovala da se put prema dobru nalazi u ljudskoj duši, zauvijek je osvojila srca generacija djece koja su odrastala uz njezine pripovijesti. Pišući svoju autobiografiju, Ivana Brlić Mažuranić naglasila je da su njezina djela sadržajem i opsegom skromna. Također je naglasila da je njezin izvanjski život protekao smireno i polako te da nikada nije izašao iz kruga obitelji Mažuranićevih, u kojoj se rodila, i Brlićevih, kojoj je pripala udajom. Zato je i svoj životopis preporučila više kao ispovijest jednog misaonog i osjetljivog bića nego kao životnu povijest istaknute književnice.

 Iako se o njezinim djelima pisalo mnogo, bez ijednog negativnog suda, te iako se čitav život kretala među uglednim književnim i kulturnim djelatnicima, doživjela svjetska priznanja, brojne prijevode, čak i dvije nominacije na Nobelovu nagradu, ona je rijetko javno nastupala pa se gotovo sama i nije držala pravom književnicom. Poziv majke i odgojiteljice, čuvarice doma i duha, za nju je čini se bio važniji od književničkog samoisticanja, a pisanje je držala samozatajnim, gotovo uzgrednim poslom, dopunom obiteljskog sklada.

Pročitavši knjigu «Čudnovate zgode šegrta Hlapića», remek djelo Ivane Brlić – Mažuranić, kritičar i književnik Antun Gustav Matoš je napisao:

«Napisati je mogaše samo genij matere. Genij hrvatske majke upućuje našu djecu na jedina dva načina našeg održanja: na rad i na poštenje.»

Sve su priče Ivane Brlić – Mažuranić izrasle iz etički čvrstog izgrađenog osjećaja svijeta. Sve ih proniče čuvstvo dobrote, čuvstvo samilosti prema slabijima i siromašnijima, vjera u pobjedu dobra, i vjera da nad svim čovječjim nastojanjima i činima bdi providnost, koja unatoč zapletima i teškoćama sve privodi konačnom i pravednom rješenju. Ti ideali dobrote i poštenja izvezeni su u svim djelima Ivane Brlić – Mažuranić ženskom rukom, u tako slikovitim i ljupkim šarama.

Poticaj su joj bili bistri izvori njezine mašte, stvaralačka snaga, volja da se ostvari dobrote i ljepote, i konačno ljubav prema ljepoti, ljepoti kao prema dobroti.

            Visoka etička načela koja je usvojila odgojem i življenjem u kući Mažuranića i Brlića i društveni angažman u građanskoj sredini Broda (poznati su bili sastanci inteligencije u njihovoj vili Brlićevac u Brodskom vinogorju), odredili su njezino književno djelo i društveno i kulturno djelovanje. Etika je za nju bila uvijek iznad estetike. Etika je prožimala estetiku i davala joj onaj poseban ton ženstvenosti, brižnosti i ljudske zauzetosti, jednako u «Šegrtu Hlapiću» kao i u «Pričama iz davnine».

            Potomstvo svog plemenitog roda, razigranu maštu i vjeru u dobro uklesala je u djela s dubokom ljubavlju za hrvatsku domovinu i hrvatsku riječ. Njegovala je, voljela i obogaćivala «drevni, divni jezik naš« uvjerena da će upravo mladi naraštaji biti u stanju stvoriti djela neslućenih vrijednosti i koji će pronijeti slavu naroda kojemu pripadaju.

            Svako dijete u Hrvatskoj u okviru svog školovanja nužno upoznaje Ivanina djela učeći tako daleko više od jednog poglavlja naše književnosti – ono uči što je ljubav u najvišem smislu riječi.

            Svijet dječje mašte bio bi mnogo siromašniji kad ga ne bi ispunjavale Priče iz davnina i veseli šegrt Hlapić. Ivanine priče zbore o dječjim zgodama, nestašlucima, o razmaženosti, nesporazumima i svemu što prati svako djetinjstvo.

            Ali, u svakom njenom djelu nalazimo izvorište dobrote, poštenja, radišnosti, ljubavi i ljepote.

            Djetinjstvo, kome se svi uvijek, a naročito u teškim trenucima vraćamo, postaje čarobnije upoznavanjem junaka naše sugrađanke, velike umjetnice iz svijeta pera – Ivane Brlić – Mažuranić.

Zbog velike zasluge književnice koja je svojim djelom proslavila i pronijela ime Ogulina i njegovih osobitosti diljem svijeta, 1991. godine, svi djelatnici tadašnje OŠ Jure Kaurić donijeli su jednoglasnu odluku o preimenovanju škole u Osnovna škola Ivane Brlić – Mažuranić Ogulin. Budući da mladi naraštaji trebaju učiti prije svega o ljubavi prema čovjeku, pravdi, Bogu, nemoćnima i nastradalima, sve će to naučiti proučavajući Ivanino djelo. Početkom 1991. g. škola je promijenila ime u Osnovna škola Ivane Brlić – Mažuranić te je prva u Ogulinu izvršila preimenovanje. Od 1991. godine, na dan rođenja Ivane Brlić – Mažuranić, 18. travnja, obilježava se Dan OŠ Ivane Brlić - Mažuranić. Uz Dan škole i 125 – tu obljetnicu rođenja Ivane Brlić – Mažuranić, Škola dobiva svoj grb s motom škole koji se udomaćio kao naša prepoznatljivost. Stihovi su to iz Poputnice Kleku Ivana plemenitog Zajca «Sinci smo Kleka,  vilina jeka – svoji na svom« i svečanu pjesmu – himnu škole «Hvala ti, hvala, Ivano«.

            Od osnutka škola djeluje u staroj školskoj zgradi u centru grada izgrađenoj 1891. g. na prijedlog našeg prvog bana pučanina, Ivana Mažuranića, djeda slavne spisateljice Ivane Brlić - Mažuranić. Školska zgrada tijekom stoljeća  dograđivana je, obnavljana i adaptirana, ali unutar njenih stambenih zidova nikad nije zamro veseli, bezbrižni, dječji smijeh. Tako je ime plemenite obitelji Mažuranić u školi udvostručeno, a kroz njega se prožimaju hrvatska povijest i hrvatska književnost, a mi dobro znamo da je i naša povijest i naša hrvatska književnost velika i da nas sve duboko veže za hrvatsko rodno tlo.

Ravnateljica:
Anđelka Salopek, mag.prim.educ.

 

 

 

 



 


Osnovna škola Ivane Brlić-Mažuranić Ogulin